Sindrom Petra Pana: što je, 31 djetinjasti znak i kako odrasti što prije

Možda ti je priča o Petru Panu, Nigdjezemskoj i Izgubljenim dječacima jedna od najdražih iz djetinjstva. Nigdjezemska je čarobno mjesto u kojem Petar Pan nikada ne mora odrasti, plaćati račune niti se nositi s ozbiljnošću svakodnevice. U mašti to zvuči predivno, ali u stvarnom životu sindrom Petra Pana može pretvoriti vezu i svakodnevicu u pravu noćnu moru.

Što je sindrom Petra Pana?

Pojam sindrom Petra Pana koristi se za opis problema koje neke odrasle osobe imaju s preuzimanjem odraslih odgovornosti. Oni se teško nose s idejom da bi trebali “odrasti”, emocionalno i praktično. Sindrom Petra Pana nije službena dijagnoza, nego izraz koji mnogi stručnjaci za mentalno zdravlje koriste kako bi opisali specifičan skup ponašanja.

Osobe koje pokazuju sindrom Petra Pana često imaju poteškoća zadržati stabilan posao, graditi i održavati kvalitetne odnose i prihvatiti odgovornost za vlastite postupke. Neka ponašanja podsjećaju na narcisoidnost, ali sindrom Petra Pana nije isto što i narcisoidni poremećaj ličnosti, nego skup ponavljajućih obrazaca koji otežavaju funkcioniranje u odraslom svijetu.

Što uzrokuje sindrom Petra Pana?

Budući da sindrom Petra Pana nije službeno priznata bolest ili poremećaj, nema mnogo čvrstih znanstvenih istraživanja o njegovim uzrocima. Ipak, mnogi stručnjaci smatraju da se “sjeme” za sindrom Petra Pana najčešće sije u djetinjstvu, osobito kroz način na koji su roditelji odgajali dijete.

Kada su roditelji izrazito pretjerano zaštitnički ili izrazito popustljivi, stvaraju savršenu podlogu da se kasnije razvije sindrom Petra Pana. U oba ekstrema dijete ne uči zdravo preuzimati odgovornost i donositi odluke, pa se kao odrasla osoba može ponašati kao da još uvijek ima deset godina.

Prezaštitnički roditelji mogu kod djeteta stvoriti opći strah od svijeta i osjećaj da je izvan kuće sve opasno. To stvara jake obrasce ovisnosti i nesigurnosti. Dijete nikada ne nauči samostalno rješavati probleme, pa osoba kasnije u životu može djelovati potpuno izgubljeno bez “mamine” ili “tatine” pomoći. Tako se sindrom Petra Pana nastavlja i u odrasloj dobi.

S druge strane, ako roditelji dopuštaju djetetu baš sve i gotovo nikada ne postavljaju granice, dijete odrasta s dojmom da je svijet mjesto bez posljedica. Ono može vikanjem, plakanjem ili šarmiranjem dobiti sve što poželi. Kada takvo dijete odraste, u stvarnom svijetu nailazi na pravila, granice i očekivanja. Tada se sindrom Petra Pana može pokazati kroz sukobe na poslu, u vezi i prijateljstvima.

Uz stil roditeljstva, s sindrom Petra Pana često se povezuju i narcisoidni elementi, visoka razina tjeskobe, strah od napuštanja, usamljenost i veliki strah od vezivanja. Sve to može dovesti do toga da osoba ostane “zarobljena” u fazi vječitog dječaka koji se boji odgovornosti i odrastanja.

Prepoznatljivi znakovi sindroma Petra Pana u svakodnevici

Kada muškarac ima snažan sindrom Petra Pana, nije riječ samo o želji da se zabavlja, nego o upornom odbijanju da odraste i preuzme odgovornost za svoj život i svoje odluke. Umjesto da “leti” iz zemlje u zemlju, on skače iz jedne neobaveze u drugu – iz posla u posao, veze u vezu, plana u plan, a nigdje se stvarno ne zadržava.

Ako sumnjaš da tvoj partner ima sindrom Petra Pana, obrati pozornost na ove svakodnevne znakove.

1. I dalje zove “mamicu” za svako mišljenje

Sindrom Petra Pana nije samo odbijanje da se odraste, nego i neumjereno držanje za prošlost i djetinjstvo. Umjesto da razvije samostalno mišljenje, muškarac sa sindromom Petra Pana često traži potvrdu i smirivanje od mame, čak i za sitnice.

Posve je normalno ponekad se posavjetovati s roditeljima. Ali ako on za svaku odluku prvo zove mamu, treba njezino odobrenje i ne može se smiriti dok mu ona ne kaže da je “sve u redu”, to više nije simpatična bliskost, nego jasan znak da je sindrom Petra Pana duboko ukorijenjen.

2. Pozivi iz agencija za naplatu dugova

Muškarac sa sindromom Petra Pana često ignorira račune, rate i dugove. Ocjena kreditne sposobnosti mu je apstraktan pojam, a ideja da bi trebao voditi brigu o rokovima plaćanja doživljava se kao nešto što će se “nekako već riješiti”.

Ako ti neprestano zvoni telefon zbog njegovih dugova ili stalno spominje “probleme s bankom” koje nikada ne rješava, velika je vjerojatnost da se isti obrazac ponašanja prelijeva i na vašu vezu. Sindrom Petra Pana tada ne zahvaća samo njegov novčanik, nego i emocionalne i praktične obveze u odnosu.

3. Iscrpljuje roditelje – emotivno i financijski

Njemu je savršeno u redu i dalje živjeti s roditeljima, imati skuhane obroke i složeno rublje, kao da nikada nije izašao iz tinejdžerske dobi. Sam život s roditeljima nije problem kada za tim postoji razlog ili plan, ali kod muškarca koji ima izražen sindrom Petra Pana ključno je pitanje: trudi li se išta promijeniti?

Ako je njemu sasvim ugodno da ga roditelji i dalje uzdržavaju, a on ne radi ili ne sudjeluje u kućanskim obvezama, to je jasan znak da sindrom Petra Pana preuzima kontrolu. U takvoj dinamici on ne odrasta, a roditelji, često iz krivnje ili navike, nastavljaju ga “spašavati”.

4. Uvijek je “premlad” za vezivanje

Muškarac sa sindromom Petra Pana uvijek će pronaći razlog zašto baš sada nije vrijeme za ozbiljniju vezu. Bilo da ima dvadeset ili sedamdeset godina, priča ostaje ista: želi slobodu, “još se treba naigrati”, ne želi “staviti etiketu” na odnos.

Ako se nadaš da će se promijeniti kada upozna “pravu osobu”, važno je shvatiti da kod sindroma Petra Pana problem nije u partnerici, nego u njegovom unutarnjem otporu prema odrastanju. Strah od vezivanja može biti povezan s iskustvima iz djetinjstva, lošim odnosom s majkom ili tatom, ali i s općim osjećajem da će izgubiti slobodu ako se posveti jednoj osobi.

5. Uvijek ga netko mora “pokrivati”

On stalno “zaboravlja” novčanik, gubi karticu baš kad treba platiti ili “čeka uplatu” koja nikako da stigne. Svaki put kad dođe red na njega da preuzme trošak, pojavljuje se nova izlika. Kod sindroma Petra Pana takvo se ponašanje ponavlja iznova, a ti se pomalo pretvaraš u njegov bankomat.

Čak i kad ti “vrati” novac, često je riječ o tome da su roditelji uskočili i još jednom ga izvukli iz problema. On ne uči, nego samo nastavlja isti obrazac.

6. Ne može zadržati posao

Za Petra Pana posao je bio igranje s Izgubljenim dječacima, istraživanje i zabava. Kod muškarca koji ima sindrom Petra Pana, ideja posla nerijetko se svodi na nešto “što se mora, ali je glupo”.

Ako partner stalno mijenja radna mjesta, svađa se s kolegama ili šefovima, brzo se zasiti ili svaki put pronađe razlog zašto je baš taj posao “bezveze”, velika je vjerojatnost da se radi o sindromu Petra Pana. Često ima nerealne ambicije, ali minimalnu volju da napravi dosadan, svakodnevan rad potreban za ostvarenje ciljeva.

7. Nestalan je i nepredvidljiv

Ponekad je pun pažnje i prisutan, a ponekad nestane bez objašnjenja. Obeća da će doći, pa se ne pojavi. Jedan dan je pun planova, drugi dan ih se ne sjeća. Ova nestalnost čest je znak da sindrom Petra Pana upravlja njegovim životom.

Muškarcu s ovim obrascem teško je podnijeti ideju da bi trebao biti pouzdan za druge ljude. Emocionalna zrelost i stabilnost za njega su naporne, pa izbjegava sve situacije u kojima bi se od njega očekivala dosljednost.

8. Uvjeren je da je šarmantan i nedodirljiv

On vjeruje da svojim šarmom može izvući iz gotovo svake situacije. Sindrom Petra Pana često prati dječačka razigranost i sposobnost da nasmije ljude, pa mnogim ženama u početku djeluje osvježavajuće u odnosu na “ukočene” odrasle muškarce.

Ipak, iza tog šarma često stoji uvjerenje da posljedice ne postoje. Kad stvari krenu loše, uvjeren je da će se nekako izvući, bez istinskog preuzimanja odgovornosti. S vremenom taj šarm prestaje biti privlačan i počne te ljutiti, jer vidiš da je sindrom Petra Pana zapravo izgovor da ne sazrije.

9. Najbolji prijatelji su vječni dječaci

Muškarac sa sindromom Petra Pana rijetko se druži s ljudima koji imaju stabilne živote, ozbiljne planove i odgovornosti. Njegovo društvo često čine muškarci koji se ponašaju slično: puno priče, malo konkretnih djela, bez želje da preuzmu odgovornost.

Kada je on “vođa ekipe”, situacija je još teža. Njegovi prijatelji ne prestaju zvati, stalno su prisutni, a svako tvoje traženje ozbiljnog razgovora ili planiranja dočeka se podsmijehom. Tako se sindrom Petra Pana održava kroz grupnu dinamiku u kojoj nitko ne želi prvi odrasti.

10. Uvijek mora imati pravo

Muškarac sa sindromom Petra Pana uživa u sukobima u kojima može pobijediti. U svom unutarnjem svijetu on je nepogrešiv i neranjiv. Kad mu se netko suprotstavi, brani se napadom, ismijavanjem ili okrivljavanjem drugih.

Kada mu ukažeš na odgovornost, brzo će ti objasniti zašto on “nije kriv”, zašto je šef nepravedan, bivša luda ili ti “ne razumiješ”. Prebacivanje krivnje i izbjegavanje odgovornosti zaštitni su znak sindroma Petra Pana.

Znakovi sindroma Petra Pana u vezi

Ako sumnjaš da tvoj partner ima sindrom Petra Pana, posebno je važno promatrati kako se ponaša u vezi. Upravo tu se sindrom Petra Pana najjasnije vidi, jer odnos traži suradnju, odgovornost i emotivnu prisutnost.

1. Pušta te da ti planiraš sve aktivnosti i donosiš velike odluke

Muškarac sa sindromom Petra Pana često ima ogroman strah od donošenja odluka. Ako on odluči, postoji mogućnost da će pogriješiti, a to ne podnosi. Zato sve prepušta tebi. Ti biraš kamo ćete izaći, kada ćete putovati, kako ćete rasporediti zajednički novac, čak i kako ćete urediti stan.

Naizgled je lijepo što ti “daje slobodu”, ali kad malo bolje pogledaš, vidiš da se sindrom Petra Pana skriva u pozadini: on izbjegava odgovornost, a ti nosiš teret izbora i posljedica.

2. Zanemaruje kućanske poslove i brigu o djeci

Kada se od njega očekuje da pere suđe, posprema, plaća račune ili se brine o djeci, muškarac sa sindromom Petra Pana često “nestane”. Ili zaboravi, ili nađe izgovor, ili napravi sve toliko površno da ćeš ti na kraju ponovno preuzeti brigu.

Možda je odrastao u kući u kojoj je mama radila sve, a tata “odmarao” pred televizorom. Tada mu je normalno da ti odrađuješ sav posao, dok on uživa. Sindrom Petra Pana čini ga primateljem, a ne davateljem.

3. “Živi za danas” i ne želi planirati budućnost

Planiranje budućnosti zahtijeva odgovornost, razmišljanje unaprijed i spremnost na kompromis. Sve to je suprotno načinu na koji funkcionira sindrom Petra Pana. On voli uzbuđenje trenutka, a od same pomisli na dugoročne planove dobiva nervozu.

Kada spomeneš zajednički život, štednju, djecu ili bilo kakvu ozbiljniju obvezu, često će se našaliti, promijeniti temu ili reći da “ne voli planirati”. Iza te opuštenosti obično stoji strah od vezivanja i promjene.

4. Emocionalno je nedostupan

Emocije su za mnoge muškarce izazovne, ali kod sindroma Petra Pana to ide još dublje. On bježi od emocionalne bliskosti, ne voli pričati o osjećajima, ne želi “etiketu” veze i ne podnosi situacije u kojima se osjeća ranjivo.

Možda se boji odbijanja, možda se boji da će izgubiti kontrolu ako prizna da mu je stalo. U svakom slučaju, sindrom Petra Pana stvara zid između njega i tebe. Kad si povrijeđena, on često ne zna ili ne želi reagirati, a ponekad čak umanjuje tvoje osjećaje kao da pretjeruješ.

5. Neodgovorno troši novac

Muškarac koji ima sindrom Petra Pana nerijetko troši novac impulzivno: na zabavu, izlaske, skupe gadgete ili igre. Ako je cijeli život netko drugi plaćao račune, on ne shvaća koliko je važno stvoriti sigurnu financijsku bazu.

Možda zarađuje, ali novac brzo nestane, a računi čekaju. Možda stalno posuđuje od prijatelja ili roditelja, uvjeravajući sve da će “idući mjesec biti bolje”. U pozadini se i dalje krije isti obrazac – sindrom Petra Pana koji odbija odrasti u području financija.

6. Uporno izbjegava razgovore o problemima u vezi

Kada spomeneš problem, on često mijenja temu, ljuti se ili se pretvara u žrtvu. Ne voli konflikte, ali ne zato što želi mirnu vezu, nego zato što ne želi preuzeti dio odgovornosti za rješavanje problema.

Umjesto da razgovara, možda ode van, ugasi mobitel ili se zatvori u sebe. Sindrom Petra Pana ga gura u bijeg umjesto u suočavanje. Čak i kad ostane u razgovoru, brzo će pokušati okrenuti cijelu priču tako da izgleda kao da si ti preosjetljiva ili “dramiš bez razloga”.

Stav, raspoloženje i obrasci ponašanja

Sindrom Petra Pana može ostaviti muškarca u stanju bolne bespomoćnosti. Dok izvana djeluje ležerno i zabavno, iznutra kao da ne zna kako preuzeti kontrolu nad vlastitim životom. Važno je znati da neka ponašanja podsjećaju na narcisoidnost, ali sindrom Petra Pana ne znači automatski da je netko narcisoidan – ponekad se radi o dubokim strahovima i nezrelosti, a ne o čistom egoizmu.

1. Obrazac nepouzdanosti i otkazivanja dogovora

Jedan od najprepoznatljivijih znakova da je prisutan sindrom Petra Pana jest stalna nepouzdanost. On zakazuje dolazak, a onda otkaže u zadnji tren. Obeća da će nešto obaviti, pa potpuno zaboravi. Kada ga podsjetiš, često se naljuti jer doživljava da ga “kritiziraš”.

Njegove potrebe i želje su mu uvijek na prvom mjestu. Ako mu je nešto dosadno ili naporno, jednostavno se neće pojaviti, bez obzira kako to utječe na tebe ili druge ljude.

2. Emocionalni izljevi pod stresom

Kada se suoči sa stresom, muškarac sa sindromom Petra Pana često reagira kao dijete: viče, ljuti se, dramatizira, ponekad čak i teatralno prekida komunikaciju. Još kao dijete je možda naučio da će vikanjem, suzama ili pasivno-agresivnim ponašanjem dobiti što želi.

Budući da nikad nije naučio zdrave načine suočavanja sa stresom, taj obrazac nastavlja se i u odrasloj dobi. Tako sindrom Petra Pana održava emocionalnu nezrelost, a ti se možeš osjećati kao da živiš s tinejdžerom, a ne s odraslom osobom.

3. Izgovori i okrivljavanje drugih

Kod muškarca koji ima sindrom Petra Pana gotovo je uvijek netko drugi kriv. Šef je nepravedan, promet je kriv za kašnjenje, prijatelji su ga “navukli” na lošu odluku, ti si previše zahtjevna. On rijetko pogleda vlastitu ulogu u situaciji.

Izgovori mu pomažu izbjeći suočavanje s posljedicama. Dok god netko drugi snosi krivnju, on ne mora ništa mijenjati. To održava sindrom Petra Pana i on ostaje u istim problemima iz godine u godinu.

4. Malo ili nimalo interesa za osobni rast

Mnogim ljudima prirodno je da žele učiti, napredovati, mijenjati se. Kod sindroma Petra Pana često se događa suprotnost: on ne vidi zašto bi se mijenjao. Čak i kada njegova situacija izvana izgleda loše, iznutra se drži za poznato, jer mu je promjena zastrašujuća.

Ako bi počeo raditi na sebi, morao bi priznati da je nešto radio pogrešno. Sindrom Petra Pana mu to otežava, jer je navikao na sliku o sebi kao o “dobrom dečku” koji samo ima lošu sreću ili “nije još imao pravu priliku”.

5. Očekuje da drugi brinu o njemu

U mnogim odnosima s muškarcem koji ima sindrom Petra Pana, partnerica postaje kombinacija mame, asistentice i spasioca. Ti planiraš, podsjećaš, rješavaš probleme, nosiš emocionalni teret, a on se ponaša kao da je to normalno.

On je naviknuo da netko drugi drži konce u rukama: roditelji, partnerica, prijatelji. Sindrom Petra Pana potiče ga da ostane u ulozi onoga o kome se brine, umjesto da postane osoba koja preuzima odgovornost za vlastiti život.

6. Strah od negativne procjene

Iako izvana može djelovati samouvjereno, muškarac sa sindromom Petra Pana često se užasava kritike. Ne podnosi da ga se vidi kao nekoga tko je pogriješio, bio neodgovoran ili nezreo. Kad god osjeti da ga netko promatra u negativnom svjetlu, može reagirati napadom, obranom ili potpunim povlačenjem.

Njegova unutarnja slika o sebi mora ostati čista: on je zabavan, opušten i “dobar dečko”. Sve što narušava tu sliku doživljava kao prijetnju, pa sindrom Petra Pana blokira iskren razgovor i samorefleksiju.

7. Mogući obrasci zlouporabe supstanci

Nažalost, kod nekih muškaraca sa sindromom Petra Pana javljaju se i problemi sa zlouporabom alkohola ili drugih supstanci. Impulzivnost, potreba za bijegom od stvarnosti i izbjegavanje teških emocija stvaraju plodno tlo za ovakve obrasce.

Supstance postaju način da se izbjegnu neugodni osjećaji, obaveze i odgovornost. Umjesto da se suoči sa sobom, on “bježi” u stanje u kojem ne mora razmišljati. Time se sindrom Petra Pana još više učvršćuje.

8. Želi stalno ostaviti otvorene opcije

Jedna od najupornijih crta koje pokazuje sindrom Petra Pana jest strah od konačnih odluka. On voli držati sva vrata otvorenima: možda će se pojaviti bolji posao, “zanimljivija” partnerica ili cool prilika.

Čak i kada je u vezi, može se ponašati kao da je i dalje slobodan, barem u glavi. Ne želi se obvezati na konkretne planove, jer to znači da se ne može predomisliti u zadnji tren. Za njega je mogućnost bijega često važnija od mirne i stabilne svakodnevice.

Kako pomoći nekome tko ima sindrom Petra Pana

Prvo i najvažnije, ne možeš promijeniti drugu osobu umjesto nje. Ako partner ne želi priznati da postoji problem, sve što radiš može se pretvoriti u iscrpljujuću borbu. Ipak, ako prepoznaješ sindrom Petra Pana i želiš pokušati podržati promjenu, postoje načini da mu pomogneš da počne preuzimati više odgovornosti.

1. Prestani ga spašavati u svakoj situaciji

Svaka promjena ponašanja s tvoje strane mijenja i njegovo ponašanje. Ako prestaneš rješavati sve za njega, počet će se suočavati s posljedicama vlastitih postupaka. Kada osoba ima sindrom Petra Pana, najteže joj je upravo to – da netko prestane “skupljati krhotine” iza nje.

To može značiti da prestaneš prati njegovo rublje, plaćati njegove dugove ili zvati umjesto njega liječnika i majstora. Ako je obećao da će platiti večeru, provjeri ima li novčanik prije nego odete, ali dopusti da se nosi s posljedicama ako ga opet “zaboravi”.

2. Postepeno uvodi odrasle zadatke

Sindrom Petra Pana se ne razvija preko noći, pa se neće ni promijeniti preko noći. Ako odjednom preuzme previše obaveza, vjerojatno će se osjećati preplavljeno i vratiti starim obrascima. Zato je važno ići korak po korak.

Možeš dogovoriti podjelu kućanskih poslova koji su jasni i konkretni: ako ti kuhaš, on pere suđe; ako ti pereš rublje, on usisava. Kad se ti zadaci ustale, možete zajedno planirati sljedeći korak – možda vođenje dijela kućnog budžeta ili preuzimanje dogovaranja određenih termina.

3. Ukloni distrakcije koliko god je moguće

Osoba koja ima sindrom Petra Pana često će instinktivno tražiti bijeg čim se pojavi nešto zahtjevnije. Telefon, igre, društvo, izlasci – sve to postaje način da se izbjegne suočavanje s obvezama.

Kada mu pokušavaš pomoći da preuzme odgovornost, dobro je smanjiti te distrakcije tijekom dogovorenih zadataka. Na primjer, maknuti telefon za vrijeme zajedničkog planiranja, odrediti vrijeme bez igrica dok rješava račune ili dogovoriti da se izlazi s društvom tek nakon što izvrši obveze.

4. Predloži terapiju kao prostor za njega

Terapija može biti izuzetno korisna za osobu koja ima sindrom Petra Pana, osobito zato što pruža siguran prostor da govori o sebi, svojim strahovima i nezrelostima bez osude. Nekim muškarcima pomaže kada terapiju predstaviš kao sat posvećen njemu – njegovim temama, frustracijama i ciljevima.

Dobar terapeut može pomoći razotkriti zašto je sindrom Petra Pana nastao, koje stare priče iz djetinjstva još uvijek upravljaju njegovim ponašanjem i kako postupno graditi nove, zrelije obrasce.

Kako prevladati sindrom Petra Pana ako si ti “Peter”

Ako čitaš ovakav tekst i prepoznaješ se u opisima, već si napravio ogroman korak. Priznati sebi da možda imaš sindrom Petra Pana znači da više ne bježiš od istine, nego gledaš u nju direktno. To je početak svake prave promjene.

1. Budi iskren sam sa sobom

Iskreno priznati sebi da si povrijedio ljude, da si bio nepouzdan ili nezreo, nije lako. Možda se osjećaš posramljeno, možda ljuto ili uplašeno. Ali upravo ta iskrenost ruši zidove koje je sindrom Petra Pana godinama gradio.

Može pomoći da napišeš na papir u kojim si situacijama iznevjerio obećanja, bježao od odgovornosti ili previše ovisio o drugima. Kada to vidiš crno na bijelo, lakše ćeš uočiti obrasce koje želiš promijeniti.

2. Uči podnositi nelagodu i stres

Stres i nelagoda ne moraju biti znak da radiš nešto pogrešno – često su znak da rasteš. Ako imaš sindrom Petra Pana, vjerojatno si navikao bježati od svega što je neugodno: odgovornosti, ozbiljnih razgovora, dugoročnih planova.

Pokušaj naučiti neke jednostavne tehnike smirivanja: svjesno disanje, kratke pauze, fizičku aktivnost, zapisivanje misli. Umjesto da se odmah povučeš, ostani malo dulje u situaciji koja je nelagodna i primijeti da je možeš preživjeti bez bijega.

3. Pronađi podršku

Promjena je puno lakša kad imaš ljude koji navijaju za tebe i iskreno ti žele dobro. To mogu biti roditelji spremni na drugačiji odnos, partnerica koja vidi tvoj trud, prijatelji koji također žele odrasti ili terapeut koji ti pomaže razumjeti sebe.

Mali krug ljudi kojima vjeruješ može te podsjetiti na napredak kad ti se čini da stojiš na mjestu. Kada sindrom Petra Pana počne popuštati, trebat će ti netko tko će primijetiti i najdublje, unutarnje promjene, čak i onda kada ih ti još ne vidiš jasno.

Ako shvatiš da si u vezi s muškarcem koji živi u vlastitoj Nigdjezemskoj, važno je znati da imaš pravo zaštititi sebe, svoje vrijeme i svoje granice, osobito ako on ne želi priznati da postoji sindrom Petra Pana niti poduzeti išta da se promijeni.